Granada, Španija

„Ko nije vidio Granadu, nije vidio ništa“ –  poznata je izreka Španjolaca, a riječ granada znači nar zbog čega mnogi stubovi i oluci imaju reljefni simbol nara na sebi. Gitara, flamenko, vino, masline i Lorka su sve ono po čemu se prepoznaje Španija, što čini dušu Španije, a ti ćete naći  u Granadi, glavnom gradu istoimene provincije u pokrajini Andaluziji.

Granada je pravi raj za sve one koji uživaju u dobroj hrani. Ovaj grad je u cijeloj Španiji poznat po tome što ćete u bilo kom baru, uz svako naručeno piće dobiti besplatni “tapas” (meze s nogu), a poslije jela možete otići da isprobate čari arapskih kupatila.

Sada ćemo se osvrnuti na historiju ovoga grada. Od VIII vijeka (kada su grad osvojili Mavari) nosio je ime Garnata, a prije toga bio je hrišćanski – Elvira. U mavarsko vrijeme trgovina je cvjetala, a u gradu su se proizvodili i izvozili koža, papir, svila i keramika. U rekonstruisanim mavarskim bazarima Alkaiseria (Alcaiceria) i Zakatin (Zacatin) i danas možete naći predmete od srebra i keramiku. Krajem 1491. i početkom 1492, vojska španskih vladara Ferdinanda II od Aragona i Izabele od Kastilje, više od četiri mjeseca vršila je opsadu ispred zidina tvrđave palate Alhambre. Najzad, 2. januara 1492, bez otpora, uspjeli su da je osvoje. Bez kapi prolivene krvi, mladi mavarski sultan, znan kao Boabdil (Abu Abd Allah Muhammad XI), bio je prognan ka jugu, u Afriku. U toku opsade Izabelu i Ferdinanda u vojnom šatoru posjetio je i tada mladi Kristofor Kolumbo tražeći podršku za svoj put ka “Indiji” i isprva je bio odbijen. Iste godine, Alhambra je pala, Kolumbo “pronašao” Ameriku, a točak istorije Evrope okrenuo se u korist Španaca. U takozvanom hrišćanskom dijelu starog grada, koji je najmanji i najbliži novom dijelu Granade, nalazi se kruna pobjede Ferdinanda i Izabele – velika gotska katedrala i njihova Kraljevska kapela (Capilla Real), mjesto na kome je sahranjen najpoznatiji kraljevski par Španije.

Ako ipak želite da osjetite i arapski “šmek” grada, onda je najbolje da posjetite ulice starog dijela grada – Kaldererija Vieha ili Kaldererija Nueva (Caldereria Vieja ili Caldereria Nueva – “caldereria” znači “kazandžija”), gdje je uvijek živahna atmosfera, a ovdje možete probati i neke arapske čajeve romantičnih naziva: “Amor de Turco”, “Paseo por la Alhambra”, “Encantos del Albaizin” ili “Embrujo de Granada”. Sudbina je htjela da danas, mnogo godina kasnije, nekadašnji Mavari – sada Marokanci, u velikom broju ponovo nasele Granadu i u uličicama njenog starog grada Albaizina, otvaraju čajdžinice (teteria) starinskog izgleda, prodavnice arapskih poslastica, čajeva i suvenira. Tu su se nekako “provukli” i Turci koji su otvorili radnje sa donerom.

Albaizin, zaštićen kao UNESCO-va svjetska kulturna baština, mjesto je puno nekakvih čudnih i pomiješanih emocija, slično starom, podijeljenom dijelu Jerusalima. U XI vijeku, otprilike polovinu stanovništva Granade činili su Mavari, a drugu polovinu Jevreji. Albaizin tj. Al-Baezin na arapskom znači “oni iz Baeze”, po Mavarima koji su od progona, iz grada Baeze pobjegli u Granadu. Najinteresantniji dio Albaizina nalazi se oko rijeke Daro. U nekoj vrsti klanca, sa kamenim mostićima, rječica teče uz glavnu ulicu starog grada između manje uzbrdice na kojoj je Albaizin (na sjevernoj strani) i visokog, strmog brda sa palatom Alhambrom, sa južne strane. Bijele mavarske kuće sa rešetkama od kovanog gvožđa na prozorima, drvene kapije i kameni pločnici, prizivaju neku daleku prošlost i vrijeme koje je odavno nestalo…

Crvena tvrđava: Alhambra, koju je UNESCO 1984. proglasio svjetskom baštinom, u prevodu „crvena tvrđava“, podignuta je na brdu i čini je kompleks palata i parkova, zbog čega je često zovu „mavarskim Versajem“. Počeo je da je gradi u prvoj polovini 13. vijeka Muhamed I. Podigao je palatu, ali i brojne fontane okružene voćnjacima i vrtovima u kojima voda žubori po mermernim podovima. Dvorac je proširio i preuredio u prvoj polovini 14. veka Jusuf I iz iste dinastije. Zidine je okitio kulama, od kojih se jedna zove Kula zatvorenice, čije ime podsjeća na dugi boravak hriščanske plemkinje koju su zarobili stanovnici Granade. Sagradio je i monumentalna Vrata pravde, za koja se vezuju brojne legende. Jedna od njih kaže da će vitez koji bi, ulazeći na konju i sa kopljem, njegovim vrhom dohvatio ruku urezanu na vrhu gornje arke sjesti na prijestolje Alhambre. Ali tek će Jusufov sin Muhamed V napraviti od Alhambre dragulj koji Španci danas smatraju osmim čudom svijeta. Sa svojim kamenim čipkama, stubovima ukrašenim arabeskama i arapskim stihovima, sa dvoranama i dvorištima poetičnih imena poput Dvorana dvije sestre, Dvorište mirti ili Dvorište lavova, koje je i simbol Alhambre i Granade, pravo je čudo kako je ovo remek – djelo islamske arhitekture opstalo u godinama španske inkvizicije. U narodu se zato davno pronijela legenda da je Alhambru sagradio čarobnjak koji je svoju dušu prodao đavolu, pa je od tada štiti čarolijama.

Šta posjetiti?

Posebno izdvajamo:

Albaizin – Alhambra – Generalife – Granadska katedrala.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *